Page 53 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 53

i inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina), antikonvul-  Slika 3. Analgetska ljestvica prema preporuci Svjetske zdravstvene
            zive (ligandi alfa-2-delta subjedinice Ca kanala (pregabalini i   organizacije
            gabapentin) i lokalne anestetike (lidokain, kapsaicin). Često
            se koriste i kortikosteroidi, parenteralno deksametazon ili
            u vidu lokalne infiltracije depo preparata (betametazon) u
            spazam paravertebralne muskulature ili u triger tačke. Pri
            izboru lijeka potrebno je voditi računa o efikasnosti lijeka,
            sigurnosti/toleranciji, načinu primjene, interakciji sa drugim
            lijekovima,  potencijalnim  neželjenim  dejstvima,  riziku  od
            predoziranja i zloupotrebe i cijeni. Prema aktuelnom EFNS
            (European Federation of Neurological Societies) vodiču za te-
            rapiju perifernog neuropatskog bola, u terapiju prvog reda
            spadaju: gabapentin i pregabalin, kao i antidepresivi: ami-
            triptilin, duloksetin i venlafaksin 23, 24 . Prema preporuci Svjet-
            ske zdravstvene organizacije, izbor i put primjene lijeka pro-
            tiv bola treba odabrati prema pacijentu i prema jačini bola,
            davati ga u određenim vremenskim intervalima i ukoliko je   otklanjanja bola u „zlatnom periodu”, odnosno prije nastan-
            to moguće, primijeniti ga per os. Na slici 3 je prikazana anal-  ka centralne senzitizacije i progresivnog neuroplasticiteta 23,
            getska  ljestvica  Svjetske  zdravstvene  organizacije,  kojom   24 . Spinalna neurostimulacija je indikovana kod svih pacije-
            je predviđen redosled analgetika, u skladu sa intenzitetom   nata kod kojih je potvrđena dijagnoza neuropatskog bola,
            bola . Neke od njih, kao što su epiduralna blokada kortiko-  kod hroničnog bola koji ne reaguje na farmakološke i nefar-
                25
            steroidima, spinalna neurostimulacija i intratekalno davan-  makološke terapijske procedure, kod pacijenata kod kojih
            je lijekova, se korsite kod hronične lumbosakralne radiku-  konvencionalno  liječenje  ne  daje  rezultate  nakon  mjesec
            lopatije.  Ova  vrsta  liječenja  ima  brojne  prednosti:  lijek  se   dana primjene. Intratekalno davanje lijekova ima prednost
            daje neposredno uz patološko mjesto, kompatibilne su sa   što se postiže bolja kontrola bola i poboljšava funkcionalna
            drugim terapijskim modalitetima, smanjuju unos peroralnih   sposobnost  i  kvalitet  života  bolesnika.  Limiti  interventnih
            analgetika, relativno su jednostavne za ambulantnu prim-  tehnika  su  nedostatak  resursa,  znanja,  iskustva  i  osoblja,
            jenu,  pacijenti  ih  dobro  podnose  i  ne  stvara  se  zavisnost.   kao i neadekvatna zdravstvena politika .
                                                                                               23
            Jedna  od  najvažnijih  prednosti  jeste  što  daje  mogućnost


            Zaključak

            Hronični lumbalni sindrom, kao i lumbosakralna radikulopatija se veoma često sreću u kliničkoj
            praksi i obuhvataju veliki dio godišnjih posjeta ljekaru, kao i odsustva sa posla, radno sposobnog
            stanovništva. Velika većina slučajeva ima benigni tok, pa je konzervativno liječenje najprikladniji

            modus tretmana, u odsustvu alarmantnih kliničkih simptoma („crvene zastavice”) koji ukazuju na
            potrebu hitnog hospitalnog liječenja. U postavljanju dijagnoze i određivanju terapije najvažniji su
            anamnestički podaci i fizikalni pregled. U liječenju LS se treba rukovoditi preporukama Svjetske
            zdravstvene organizacije, kojima se liječenju bola pristupa postepeno, u skladu sa intenzitetom i
            vrstom bola. U slučajevima kada se simptomi prolongiraju i/ili progrediraju, ili nema očekivanog
            odgovora na terapiju, indikovano je primijeniti dodatne dijagnostičke metode koje mogu pomoći u
            postavljanju dijagnoze, kao i u izboru adekvatnog terapijskog modaliteta.





            Abstract

            Diseases of the lumbar spine, manifested as low back pain (LBP), are presented by pain in the lumbosacral region, with
            possible propagation along one or both legs, where signs of motor and/or sensory disturbances may also be present.
            According to its character, features, mode of occurrence, and duration, the pain can be acute (non-specific LBP), subacute,
            chronic, neuropathic, or radicular, and can be accompanied by serious spinal pathology, with a large neurological deficit.
            The importance of this problem is indicated by the fact that LBP is the second most frequent reason for visits to the



            REVIJALNI RADOVI                                                 Galenika Medical Journal, 2024; 3(10):46-52.  51
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58