Page 52 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 52
(test pronacije) najčešće se izvodi u ležećem potrbušnom po- oštećenju i koji je stepen oštećenja, a korisna je i u distribu-
ložaju. Pacijent pasivno flektira koljeno sve do punog obima ciji kojih spinalnih korijena se registruje neurogeno ošteće-
pokreta. Ako se pojavi bol u području distribucije femoral- nje .
8
nog nerva, test je pozitivan. Fleksija u cervikalnoj kičmi po-
jačava simptome, dok ekstenzija smanjuje. Osim testova iste-
zanja, potrebno je ispitati senzibilitet u određenim dermato- Terapija lumbosakralnog sindroma
mima, grubu mišićnu snagu u određenim miotomima i sta-
nje mišićno-tetivnih refleksa na donjim ekstremitetima 15, 18 . Najvažniji ciljevi liječenja lumbosakralnog sindroma su
otklanjanje bola, sprečavanje njegove ponovne pojave i
funkcionalno osposobljavanje pacijenta. Liječenje lumbalno
Radiološka dijagnoza bolnog sindroma zavisi od uzroka. Budući da je bol najčešće
uzrokovan mehaničkim faktorima, konzervativni pristup,
Radiološka dijagnoza je od velikog značaja za bolesni- koji obuhvata farmakološke i nefarmakološke metode je
ke sa LS, koji imaju neurološki deficit ili se sumnja na neka najprimjereniji . Nefarmakološka terapija uključuje fizikal-
21
druga teška stanja i u slučajevima kada poslije 4-6 nedjelja nu terapiju (elektroterapija, magnetoterapija, ultrazvučna
liječenja nije postignuto očekivano poboljšanje . terapija, laseroterapija i akupunktura), kognitivnu i bihevi-
20
oralnu terapiju, relaksacionu i okupacionu terapiju. Načela
Konvencionalna radiografija lumbalnog dijela kičme je liječenja akutnog i hroničnog radikualrnog bola su različi-
najdostupnija radiološka metoda koja omogućava idealan ta 21, 22 .
prikaz koštanih struktura, ali je nedostatak loš prikaz me-
kih tkiva. Njenom primjenom mogu se razlikovati prirodne i Na početku liječenja, tokom akutne faze, savjetuje se
stečene deformacije kičmenog stuba, prekid koštanog kon- mirovanje (ležanje u položaju koji najviše odgovara pacijen-
tinuiteta i pomjeranje pršljenova kod traume, kao i reaktiv- tu). Najčešće se koristi Wiliams položaj (ležanje na boku sa
ne koštane promjene kostiju i zglobova kod degenerativnih savijenom bolnom nogom u koljenu i kuku). Tim položajima
stanja. se postiže relaksacija paravertebralne muskulature. Može
se ležati i potrbuške sа jastukom ispod sredine natkoljeni-
Kompjuterizovana tomografija (Computed Tomography, ce. Veoma je važna obuka bolesnika o zaštitnim pokretima
CT) daje slojeviti prikaz pregledanog dijela tijela koriste- i položajima. To uključuje izbjegavanje savijanja i izvijanja
ći jonizujuće zračenje za nastanak slike. CT je pogodan za trupa, izbjegavanje podizanja ili nošenje teškog tereta, pra-
prikazivanje koštanih struktura, slobodnih zglobnih tijela, vilno držanje leđa kod podizanja tereta uz odgovarajuću
topografskog odnosa koštanih i mekotkivnih struktura. Pri- upotrebu mišića nogu, držanje tereta što bliže osi tijela, i
kazuje abnormalnosti koje se često nađu kod asimptomat- po mogućstvu raspoređivanje tereta na lijevu i desnu ruku
skih osoba i nema mogućnost analize unutrašnje strukture podjednako 21, 22.
diska.
Medikamentozna terapija je najčešći oblik liječenja koji
Nuklearna magnetna rezonanca omogućava najbolji pri- se primjenjuje u preko 80% slučajeva. Uključuje širok spek-
kaz anatomskih struktura i patoloških promjena u različitim tar medikamenata, od nesteroidnih antireumatika do mišić-
ravnima. Omogućava razlikovanje, ne samo malih anatom- nih relaksanasa, ali i antikonvulziva i antidepresiva, u slu-
skih struktura poput nerava, nego i međusobno sličnih pa- čaju hroničnog radikularnog bola. Izbor i doziranje lijekova
toloških supstrata, dajući informacije i o samom karakteru prilagođavaju se intenzitetu i karakteru bola 23, 24 . Osim in-
patološke strukture. Prednosti NMR nad ostalim metodama tenziteta bola, veoma je važno da li se radi o nociceptivnom,
su mogućnost prikaza struktura u različitim ravnima, izosta- mješovitom ili neuropatskom bolu. U zavisnosti od toga se
nak štetnog jonizujućeg zračenja, dobar prikaz mekotkivnih značajno razlikuje izbor terapije, jer lijekovi imaju različite
struktura, visoka prostorna i kontrastna različitost i moguć- mehanizme i različita ciljna mjesta djelovanja.
nost funkcijskog prikaza centralnog nervnog sistema. Ova
metoda najbolje prikazuje patomorfološke promjene kod Kada su u pitanju analgetici, nesteroidni antiinflama-
jednostavnog, nespecifičnog lumbalnog bolnog sindroma torni lijekovi (Nonsteroidal Antiinflammatory Drug, NSAID)
i onog povezanog sa radikulopatijom. Smatra se zlatnim su prvi izbor kod akutnog lumbalnog sindroma. Najviše se
standardom u dijagnostici radikularnog bola . koristi paracetamol, koji nema antiinflamatorno dejstvo
20
i nešto je slabiji od drugih NSAID. Indikovan je kod prvog
Elektromioneurografija (Electromyoneurography, EMNG) stepena jačine bola, samostalno ili u kombinaciji sa drugim
je elektrofiziološka metoda kojom se mjere akcioni poten- NSAID. U slučaju umjerenog intenziteta bola, preporuka je
cijali u mišićima pomoću iglenih ili površinskih elektroda. da se NSAID kombinuju sa slabim opioidima, kao što su ko-
Njome se može dokazati oštećenje aksona motornih vlaka- dein i tramadol.
na. Takođe, ovom metodom se može utvrditi da li postoje
znaci neurogenog oštećenja u ispitivanim mišićima, da li je U terapiji bola se, osim analgetika, mogu koristiti i
neurogeno oštećenje porijekla perifernog nerva, pleksusa ko-analgetici i adjuvantna terapija, medikamenti koji u kom-
ili spinalnog korijena, da li je riječ o akutnom ili hroničnom binaciji sa analgeticima potenciraju analgetski učinak. To se,
prije svega, odnosi na antidepresive (triciklični antidepresivi
50 DOI: 10.5937/Galmed2410059V

