Page 52 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 52

(test pronacije) najčešće se izvodi u ležećem potrbušnom po-  oštećenju i koji je stepen oštećenja, a korisna je i u distribu-
          ložaju. Pacijent pasivno flektira koljeno sve do punog obima   ciji kojih spinalnih korijena se registruje neurogeno ošteće-
          pokreta. Ako se pojavi bol u području distribucije femoral-  nje .
                                                                8
          nog nerva, test je pozitivan. Fleksija u cervikalnoj kičmi po-
          jačava simptome, dok ekstenzija smanjuje. Osim testova iste-
          zanja, potrebno je ispitati senzibilitet u određenim dermato-  Terapija lumbosakralnog sindroma
          mima, grubu mišićnu snagu u određenim miotomima i sta-
          nje mišićno-tetivnih refleksa na donjim ekstremitetima 15, 18 .  Najvažniji ciljevi liječenja lumbosakralnog sindroma su
                                                             otklanjanje  bola,  sprečavanje  njegove  ponovne  pojave  i
                                                             funkcionalno osposobljavanje pacijenta. Liječenje lumbalno
          Radiološka dijagnoza                               bolnog sindroma zavisi od uzroka. Budući da je bol najčešće
                                                             uzrokovan  mehaničkim  faktorima,  konzervativni  pristup,
             Radiološka dijagnoza je od velikog značaja za bolesni-  koji  obuhvata  farmakološke  i  nefarmakološke  metode  je
          ke sa LS, koji imaju neurološki deficit ili se sumnja na neka   najprimjereniji . Nefarmakološka terapija uključuje fizikal-
                                                                         21
          druga teška stanja i u slučajevima kada poslije 4-6 nedjelja   nu  terapiju  (elektroterapija,  magnetoterapija,  ultrazvučna
          liječenja nije postignuto očekivano poboljšanje .  terapija, laseroterapija i akupunktura), kognitivnu i bihevi-
                                               20
                                                             oralnu terapiju, relaksacionu i okupacionu terapiju. Načela
             Konvencionalna radiografija lumbalnog dijela kičme je   liječenja akutnog i hroničnog radikualrnog bola su različi-
          najdostupnija radiološka metoda koja omogućava idealan   ta 21, 22 .
          prikaz koštanih struktura, ali je nedostatak loš prikaz me-
          kih tkiva. Njenom primjenom mogu se razlikovati prirodne i   Na  početku  liječenja,  tokom  akutne  faze,  savjetuje  se
          stečene deformacije kičmenog stuba, prekid koštanog kon-  mirovanje (ležanje u položaju koji najviše odgovara pacijen-
          tinuiteta i pomjeranje pršljenova kod traume, kao i reaktiv-  tu). Najčešće se koristi Wiliams položaj (ležanje na boku sa
          ne koštane promjene kostiju i zglobova kod degenerativnih   savijenom bolnom nogom u koljenu i kuku). Tim položajima
          stanja.                                            se  postiže  relaksacija  paravertebralne  muskulature.  Može
                                                             se ležati i potrbuške sа jastukom ispod sredine natkoljeni-
             Kompjuterizovana  tomografija  (Computed  Tomography,   ce. Veoma je važna obuka bolesnika o zaštitnim pokretima
          CT)  daje  slojeviti  prikaz  pregledanog  dijela  tijela  koriste-  i  položajima.  To  uključuje  izbjegavanje  savijanja  i  izvijanja
          ći jonizujuće zračenje za nastanak slike. CT je pogodan za   trupa, izbjegavanje podizanja ili nošenje teškog tereta, pra-
          prikazivanje  koštanih  struktura,  slobodnih  zglobnih  tijela,   vilno  držanje  leđa  kod  podizanja  tereta  uz  odgovarajuću
          topografskog odnosa koštanih i mekotkivnih struktura. Pri-  upotrebu mišića nogu, držanje tereta što bliže osi tijela, i
          kazuje abnormalnosti koje se često nađu kod asimptomat-  po mogućstvu raspoređivanje tereta na lijevu i desnu ruku
          skih osoba i nema mogućnost analize unutrašnje strukture   podjednako 21, 22.
          diska.
                                                                Medikamentozna terapija je najčešći oblik liječenja koji
             Nuklearna magnetna rezonanca omogućava najbolji pri-  se primjenjuje u preko 80% slučajeva. Uključuje širok spek-
          kaz anatomskih struktura i patoloških promjena u različitim   tar medikamenata, od nesteroidnih antireumatika do mišić-
          ravnima. Omogućava razlikovanje, ne samo malih anatom-  nih relaksanasa, ali i antikonvulziva i antidepresiva, u slu-
          skih struktura poput nerava, nego i međusobno sličnih pa-  čaju hroničnog radikularnog bola. Izbor i doziranje lijekova
          toloških supstrata, dajući  informacije i o samom karakteru   prilagođavaju se intenzitetu i karakteru bola 23, 24 . Osim in-
          patološke strukture. Prednosti NMR nad ostalim metodama   tenziteta bola, veoma je važno da li se radi o nociceptivnom,
          su mogućnost prikaza struktura u različitim ravnima, izosta-  mješovitom ili neuropatskom bolu. U zavisnosti od toga se
          nak štetnog jonizujućeg zračenja, dobar prikaz mekotkivnih   značajno razlikuje izbor terapije, jer lijekovi imaju različite
          struktura, visoka prostorna i kontrastna različitost i moguć-  mehanizme i različita ciljna mjesta djelovanja.
          nost funkcijskog prikaza centralnog nervnog sistema. Ova
          metoda  najbolje  prikazuje  patomorfološke  promjene  kod   Kada  su  u  pitanju  analgetici,  nesteroidni  antiinflama-
          jednostavnog,  nespecifičnog  lumbalnog  bolnog  sindroma   torni  lijekovi  (Nonsteroidal  Antiinflammatory  Drug,  NSAID)
          i  onog  povezanog  sa  radikulopatijom.  Smatra  se  zlatnim   su prvi izbor kod akutnog lumbalnog sindroma. Najviše se
          standardom u dijagnostici radikularnog bola .      koristi  paracetamol,  koji  nema  antiinflamatorno  dejstvo
                                              20
                                                             i nešto je slabiji od drugih NSAID. Indikovan je kod prvog
             Elektromioneurografija (Electromyoneurography, EMNG)   stepena jačine bola, samostalno ili u kombinaciji sa drugim
          je elektrofiziološka metoda kojom se mjere akcioni poten-  NSAID. U slučaju umjerenog intenziteta bola, preporuka je
          cijali  u  mišićima  pomoću  iglenih  ili  površinskih  elektroda.   da se NSAID kombinuju sa slabim opioidima, kao što su ko-
          Njome se može dokazati oštećenje aksona motornih vlaka-  dein i tramadol.
          na. Takođe, ovom metodom se može utvrditi da li postoje
          znaci neurogenog oštećenja u ispitivanim mišićima, da li je   U terapiji bola se, osim analgetika, mogu koristiti i
          neurogeno oštećenje porijekla perifernog nerva, pleksusa   ko-analgetici i adjuvantna terapija, medikamenti koji u kom-
          ili spinalnog korijena, da li je riječ o akutnom ili hroničnom   binaciji sa analgeticima potenciraju analgetski učinak. To se,
                                                             prije svega, odnosi na antidepresive (triciklični antidepresivi


          50     DOI: 10.5937/Galmed2410059V
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57