Page 34 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL

mišića. Može da stimuliše proliferaciju i diferencijaciju vla- zbog smanjenog unosa hranom, smanjene sinteze zbog
kana skeletnih mišića, održavajući i poboljšavajući snagu manje izloženosti sunčevoj svjetlosti i smanjene konverzi-
mišića i fizičke performanse 18, 29 . Suplementi vitamina D je u 1-25-hidroksi vitamin D u bubrezima. Nivo vitamina D
su korisni za povećanje mišićnog tonusa. Utvrđeno je da u serumu treba održavati na 40 ng/mL, koristeći najmanje
smanjeni unos proteina i nizak nivo vitamina D koreliraju 800 IU/dan 29, 31 . Nedavne studije su dokazale da kod starih
sa smanjenjem mišićne snage. Studija Zhanga i saradnika 30 sarkopeničnih pacijenata, kada se istovremeno kombinuje
je našla povezanost između neuhranjenosti starih pacije- nadoknada vitamina D sa leucinom i proteinskim komple-
nata i nedostatka vitamina D sa povećanom incidencijom ksom, dolazi do poboljšanja mišićnih parametara 18, 31 .
padova . Sa starenjem, nivo vitamina D u serumu opada
30

Zaključak

U ažuriranoj definiciji sarkopenije, Evropska radna grupa za sarkopeniju ističe nisku snagu mišića
kao osnovni indikator vjerovatne sarkopenije. Sarkopenija se sada definiše kao bolest mišića koja
može biti akutna ili hronična. Preporuke imaju za cilj da olakšaju procjenu i identifikaciju bolesnika sa
sarkopenijom i da pomognu u prevenciji i liječenju bolesnika u svakodnevnoj kliničkoj praksi, kao i da
smanje učestalost komplikacija, poput padova i loših ishoda.

Stoga, kako bismo spriječili ili odložili nastanak sarkopenije, neke preporuke se baziraju na povećanju
mišićne mase u mladosti i ranom odraslom dobu, adekvatnom održavanju mišićnog tkiva u srednjem
dobu i sprečavanju gubitka u starijem dobu. Sarkopenija povećava rizik od smrtnosti kod kritično
oboljelih pacijenata. Identifikacija faktora rizika za sarkopeniju trebala bi biti rutinski dio kliničke
procjene, a odgovarajuće intervencije mogu pomoći medicinskom osoblju da postigne dobre ishode

kod pacijenata u jedinicama intenzivne njege. Fizikalna medicina i rehabilitacija su od izuzetnog
značaja u održavanju i reintegrisanju mišićnog tkiva kao i adekvatna nutritivna podrška.

Abstract

Skeletal muscles, renowned for their remarkable adaptability, undergo significant mass reduction under catabolic
conditions, a phenomenon notably observed during critical illness. Aging, exacerbated by reduced physical activity,
accelerates this process, leading to a cascade of health consequences. The term “sarcopenia“ has emerged to encapsulate
these multifaceted aspects, encompassing diminished muscle strength, mass, and functional capacity.

This comprehensive review explores the evolution of the concept of sarcopenia. Irwin Rosenberg's pioneering work 1989
introduced the term, defining it as the age-related loss of muscle mass. Subsequently, Baumgartner in 1998 refined the
definition by quantifying sarcopenia as a reduction in appendicular skeletal muscle mass, precisely defined by statistical
parameters.

The European Working Group on Sarcopenia in the Elderly, in 2018, further advanced our understanding by including
muscle strength as a diagnostic criterion. It also underscored the significance of reduced muscle mass in confirming the
diagnosis. Severe sarcopenia is marked by the fusion of existing muscle damage and functional impairment, presenting a
critical pathological condition.

Sarcopenia has garnered official recognition in numerous countries as a distinct muscle disorder, classified under the
diagnostic code ICD-10-MC. This review explores the pathophysiological underpinnings of sarcopenia, which can manifest
either chronically, often accompanying the aging process, or acutely during hospitalization or prolonged bed rest. A key

32 DOI: 10.5937/Galmed2308025T