Page 34 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 34

sa deksametazonom, kod 28% pacijenata razvila se sepsa, a   ARDS, i kod njih se povećala stopa mortaliteta kada su liječe-
          kod 24% razvilo se stanje šoka. Nasuprot tome, u grupi bez   ni kortikosteroidima. Sumarno, kritično oboljeli pacijenti sa
          deksametazona samo kod 13% pacijenata se razvila sepsa, a   COVID-19 su pod visokim rizikom od razvoja VAP. Ovaj rizik
          kod 20% se razvilo stanje šoka. Jedan od načina da se pristu-  se može dodatno povećati terapijom kortikosteroidima kod
          pi ovom problemu je da se fokusira na podgrupe pacijenata   nekih  pacijenata.  Ubuduće,  istraživanja  individualizovanja
          sa COVID-19 ARDS, kod kojih su otkriveni različiti odgovori   terapije bi olakšala donošenje odluke o odnosu rizika i kori-
          na terapiju kortikosteroidima putem analize latentnih kla-  sti za svakog pojedinačnog pacijenta. Reaktivacija virusa je
          sa . Istraživači su identifikovali hipoinflamatorne i hiperin-  druga realna opasnost kod kritično oboljelih pacijenata lije-
            37
          flamatorne subfenotipove ARDS, kao i dvije klase COVID-19   čenih imunosupresorima, kao što su kortikosteroidi. U tom
          ARDS  prema  odabranim  varijablama.  Pacijenti  sa  klasom   smislu, pažnju treba obratiti na BK virus (Human polyomavi-
          2, COVID-19 ARDS su slični hiperinflamatornom subfenoti-  rus 1), citomegalovirus (Cytomegalovirus, CMV), Epštajn-Bar
          pu ARDS i oni su imali koristi od terapije kortikosteroidima   virus (Epstein-Barr Virus, EBV), humani herpesvirus (Human
          koja  je  smanjila  stopu  mortaliteta.  Pacijenti  sa  klasom  1,   Herpesvirus, HHV), humani poliomavirus 2, poznat i kao JC
          COVID-19  ARDS  su  slični  hipoinflamatornom  subfenotipu   virus, kao i na mnoge druge viruse.




          Zaključak


          Primjena kortikosteroida kao imunosupresiva kod kritično oboljelih pacijenata je vrlo kompleksna.
          Ovi snažni imunomodulatori mogu biti primijenjeni u liječenju kritično oboljelih sa teškom
          vanbolničkom pneumonijom i/ili septičkim šokom. Takođe, perzistentni inflamatorni odgovor je
          povezan sa povećanim mortalitetom kod pacijenata sa COVID-19 i ne-COVID-19 ARDS, pa je uloga
          kortikosteroida veoma bitna. Primjena imunosupresivne kortikosteroidne terapije kod kritično
          oboljelih ne treba da bude rutinska (pristup „Jedna veličina odgovara svima“), nego što više
          personalizovana i individualizovana, koliko je to klinički moguće (od pristupa „Jedna veličina ne
          odgovara svima“, do pristupa „Jedna veličina odgovara samo jednom“).







          Abstract

          The use of corticosteroids as immunosuppressants in critically ill patients is a very complex issue. These potent
          immunomodulators can be used in the treatment of critically ill patients with severe community-acquired pneumonia
          (SCAP) and/or septic shock. Local and systemic inflammatory responses are increased in SCAP, thus impairing gas
          exchange. Also, persistent inflammatory response is associated with higher mortality in patients with COVID-19 and
          non-COVID-19-related ARDS. However, the risk of administering systemic steroids (methylprednisolone, dexamethasone,
          hydrocortisone, etc.) to non-responders is evident. In general, the use of corticosteroids in critically ill patients should not
          be routine (one size fits all approach) but as personalized and individualized as clinically possible (from one size does not fit
          all to one size fits one).

          Keywords: critically ill, septic shock, systemic corticosteroids, ARDS, COVID-19






          Literatura                                         3.  Ramamoorthy S, Cidlowski JA. Corticosteroids: Mechanisms of Action in
                                                                Health and Disease. Rheum Dis Clin North Am. 2016 Feb;42(1):15-31, vii.
                                                             4.  Young A, Marsh S. Steroid use in critical care. BJA Educ. 2018
          1.  Ericson-Neilsen W, Kaye AD. Steroids: pharmacology, complications,   May;18(5):129-34.
             and practice delivery issues. Ochsner J. 2014 Summer;14(2):203-7.
                                                             5.  Wilkenfeld SR, Lin C, Frigo DE. Communication between genomic and
          2.  Liu D, Ahmet A, Ward L, Krishnamoorthy P, Mandelcorn ED, Leigh R,   non-genomic signaling events coordinate steroid hormone actions.
             et al. A practical guide to the monitoring and management of the   Steroids. 2018 May;133:2-7.
             complications of systemic corticosteroid therapy. Allergy Asthma Clin
             Immunol. 2013 Aug 15;9(1):30.

          32     DOI: 10.5937/Galmed2307027S
   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39