Page 31 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 31
Kortikosteroidi u liječenju kritično kortikosteroide ne treba primjenjivati ako je uzročnik teš-
oboljelih sa teškom vanbolničkom ke vanbolničke pneumonije neki od tipova virusa influence.
pneumonijom i/ili septičkim šokom Dakle, važno je imati u vidu da primjena kortikosteroida kod
pacijenata sa influencom može povećati stopu mortaliteta.
Pacijentima sa akutnom respiratornom insuficijencijom Jedna od novijih metaanaliza pokazala je da kortikosteroi-
opasnom po život, kao posljedicom teške vanbolničke pne- di mogu smanjiti stopu mortaliteta i kod pacijenata sa CO-
umonije (SCAP), može biti neophodna invazivna mehanička VID-19 i akutnim respiratornim distres sindromom (ARDS) .
14
ventilacija (Invasive Mechanical Ventilation, IMV). U intere- Najnovija metaanaliza primjene kortikosteroida kod paci-
santnom istraživanju koje je obuhvatilo 370 pacijenata sa jenata sa vanbolničkom pneumonijom, objavljena u martu
teškom vanbolničkom pneumonijom, pokazalo se da ako 2023. godine, pokazala je povezanost primjene kortikoste-
nije bilo šoka ili IMV, stopa mortaliteta je bila 16%; ukoliko roida i smanjenog rizika od progresije bolesti do potrebe za
se kod ovih pacijenata razvio samo šok, stopa mortaliteta mehaničkom ventilacijom kod hospitalizovanih pacijenata
sa povećala na 25%; ako su ti pacijenti bili podvrgnuti samo sa vanbolničkom pneumonijom. Međutim, nije bilo poveza-
IMV, stopa mortaliteta je bila 30%, a ukoliko se kod ovih nosti između primjene kortikosteroida i procenta uspješno-
pacijenata sa teškom vanbolničkom pneumonijom razvilo sti terapije ili stope mortaliteta .
15
stanje šoka i bila im je neophodna IMV, stopa mortaliteta
je bila 38% . Ovaj spektar rastuće stope mortaliteta od teš- Važno je koji kortikosteroid se primjenjuje kod pacijena-
9
ke vanbolničke pneumonije do neprihvatljivih skoro 40%, ta sa teškom vanbolničkom pneumonijom. Metaanaliza efi-
zahtijevao je multimodalne terapijske pristupe, uključujući kasnosti i bezbjednosti adjuvantne primjene kortikosteroida
i liječenje imunomodulatornim lijekovima. U liječenju teške u ovoj populaciji pacijenata pokazala je da je primijenjena
vanbolničke pneumonije, tokom godina postojali su poku- vrsta kortikosteroida bila ključni faktor u smanjenju stope
šaji primjene antiinflamatorne terapije koja je obuhvatala mortaliteta. Dok je primjena prednizolona ili metilprednizo-
kortikosteroide, makrolide, statine i imunoglobuline . Dok lona smanjivala stopu mortaliteta, primjena hidrokortizo-
10
antibiotici mogu relativno brzo eliminisati patogene iz res- na nije. Stoga, zaključak autora ove metaanalize je bio da
piratornog sistema, kontinuirana hiperinflamacija može biti to nije efekat klase lijekova i da kod pacijenata sa teškom
odgovorna za povećanu stopu mortaliteta. Stoga, postoje vanbolničkom pneumonijom ne treba primjenjivati hidro-
16
višestruki argumenti za primjenu kortikosteroida u terapiji kortizon . Antiinflamatorni efekat je veći kod primjene me-
teške vanbolničke pneumonije. Lokalni i sistemski inflama- tilprednizolona, deksametazona ili prednizolona. U stručnoj
torni odgovori su pojačani u ovom oboljenju, to veoma re- literaturi postoje protivrječni rezultati istraživanja primjene
meti gasnu razmjenu preko alveolo-kapilarne membrane. kortikosteroida kod pacijenata sa teškom vanbolničkom
Takođe, perzistentni inflamatorni odgovor je povezan sa pneumonijom. Tako je najnovije istraživanje, objavljeno u
povećanim mortalitetom. Kod nekih pacijenata sa teškom martu 2023. godine, pokazalo da su kritično oboljeli paci-
vanbolničkom pneumonijom postoji adrenalna insuficijen- jenti sa teškom vanbolničkom pneumonijom, koji su primili
cija koja povećava sistemsku inflamaciju. Zbog toga bi se hidrokortizon u terapiji, imali veću vjerovatnoću preživljava-
17
kortikosteroidi mogli koristiti da suzbiju lokalni (u plućima) nja u poređenju sa placebo grupom . Važnost individualizo-
i sistemski inflamatorni odgovor. Treba imati u vidu da, pre- vanja primjene kortikosteroida u terapiji je naglašena u za-
ma posljednjim smjernicama iz 2019. godine, primjena kor- nimljivom istraživanju u kome su pacijenti sa vanbolničkom
tikosteroida u liječenju teške vanbolničke pneumonije nije pneumonijom bili podijeljeni u četiri podgrupe prema nivou
preporučena . Međutim, u smjernicama za dijagnozu i lije- inflamacije (visok ili nizak; procijenjen prema vrijednosti IL-
11
čenje kortikosteroidne insuficijencije povezane sa kritičnom 6, IL-8 i C-reaktivnog proteina) i nivou kortizola. Pacijenti
bolešću (Critical Illness-Related Corticosteroid Insufficiency, su primali ili 50 mg prednizona ili placebo u trajanju od pet
CIRCI) kod kritično oboljelih pacijenata, postoji uslovna pre- dana. Najbolji efekat kortikosteroida je postignut kod paci-
poruka da se primjenjuje dnevna intravenska doza od < 400 jenata sa visokim nivoima citokina bez obzira na nivoe kor-
18
mg hidrokortizona u trajanju od 5 do 7 dana kod hospitalizo- tizola . Prema tome, dilema vezana za izbor kortikosteroida
vanih pacijenata sa vanbolničkom pneumonijom . Zanimlji- još uvijek nije razriješena.
12
vom randomizovanom kliničkom studijom obuhvaćeni su Generalno, izgleda da bi pacijenti sa teškom vanbolnič-
bili samo pacijenti sa teškom vanbolničkom pneumonijom kom pneumonijom, kod kojih se razvilo stanje šoka, imali
i izraženim sistemskim inflamatornim odgovorom (procije- koristi od terapije kortikosteroidima. Međutim, rizik od pri-
njenim prema graničnoj vrijednosti C-reaktivnog proteina mjene steroida kod podgrupe non-respondera je evidentan.
od > 150 g/L) . Metilprednizolon je primjenjivan u trajanju Kod pacijenata sa respiratornim infekcijama može postojati
13
od pet dana, u dozi od 0,5 mg/kg/12 h, i prekinut je bez ti- rezistenca na steroide. Indikacije i željeni efekti obuhvataju
triranja do nižih doza. Uspjeh liječenja je bio značajno veći u antiinflamatorna dejstva kortikosteroida, supresiju imun-
grupi pacijenata koji su primali metilprednizolon u poređe- skog odgovora domaćina i ograničavanje hiperinflamacije u
nju sa placebo grupom koja ga nije primala. Autori studije su plućima. Sa druge strane, teški neželjeni efekti obuhvataju
zaključili da treba podržati adjuvantnu primjenu kortikoste- imunosupresiju i oportunističke infekcije (gljivične, virusne
roida kod ove specifične populacije pacijenata. Očigledno, itd.), poremećen metabolizam glukoze i peptički ulkus. Po-
ovaj terapijski pristup nije za svakog pacijenta; na primjer,
stoji nekoliko potencijalnih mehanizama glukokortikoidne
REVIJALNI RADOVI Galenika Medical Journal, 2023; 2(7):27-33. 29

