Page 70 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL

izgleda da hipoehogenost rafe nije od koristi samo u dife- pacijenti su generalno pokazali značajno šire moždane ko-
rencijalnoj i ranoj dijagnozi depresije, već može biti od kori- more u odnosu na zdrave osobe.
sti, posebno u kombinaciji sa hiperehogenošću SN, u otkri-
vanju osoba koje su u riziku da obole od PD.
Hiperehogenost SN kod zdravih osoba
TCS i bipolarni poremećaj
Studije presjeka pokazale su da se hiperehogenost SN
Bipolarni poremećaji karakterišu se smjenjivanjem epi- javlja kod čak 10-15% zdravih osoba 36-38 . Dokazano je da naj-
zoda depresije i manije ili hipomanije. Histološke studije su bliži rođaci osoba oboljelih od PD pokazuju hiperehogenost
pokazale suptilne strukturne poremećaje u dorzalnim dije- SN u više od 40% slučajeva. Ovo bi moglo uticati na spe-
lovima rafe kao i regionalnu redukciju sinteze noradrenali- cifičnost hiperehogenosti SN kao markera u dijagnozi PD,
na. Prve ultrazvučne studije pokazale su normalnu ili pove- zbog toga treba pažljivo uzeti u obzir ostale parametre za
ćanu ehogenost BR (Baroreceptor) kod pacijenata koji boluju dijagnostiku PD ukoliko dobijemo pozitivan nalaz kod oso-
od bipolarnih poremećaja. Ovo je dovelo do zaključka da bi ba bez kliničkih simptoma bolesti 39, 40 . Veliki broj studija je
smanjena ehogenost rafe (gradus 0) mogla biti specifična pokazao da ispitanici bez kliničkih simptoma bolesti, a sa
za unipolarnu depresiju . Studija sprovedena nešto kasnije, hiperehogenošću SN, mogu patiti od depresije 7, 10 i olfak-
10
pokazala je hipoehogenost rafe kod 36,1% pacijenata sa bi- torne disfunkcije . Isto tako, kod njih se češće javljaju
38
polarnim poremećajem. Ultrazvučni nalaz ne razlikuje se u ozbiljniji simptomi od strane ekstrapiramidalnog puta,
različitim fazama raspoloženja kod bipolarnog poremećaja. usljed korišćenja neuroleptika , dok u oko 60% slučajeva
41
Hipoehogenost rafe je u korelaciji sa ozbiljnošću simptoma mogu pokazivati usporeno preuzimanje neurotransmitera
depresije u bipolarnom poremećaju. Osim toga, bipolarni nigrostrijatnog sistema 37, 38, 42 .

Zaključak

TCS je relativno nova dijagnostička procedura koja će se dodatno razvijati u budućnosti. Sasvim
je sigurno da rezultati TCS mogu pomoći pri diferencijalnoj dijagnostici PD u odnosu na druge
neurodegenerativne poremećaje koji se klinički manifestuju na sličan način, a pokazuju promjene u
različitim moždanim strukturama. Posebnu korist od TCS moguće je ostvariti u cilju rane dijagnostike
klinički nemanifestovanih slučajeva, prevashodno u grupi pacijenata koji su u povećanom riziku za

nastanak nekog od neurodegenerativnih poremećaja. Na osnovu prethodnih istraživanja, jasno je
da se TCS može uspješno koristiti kao dopunska dijagnostička procedura ostalim neuroimidžing
metodama (CT, MR). Međutim, kao i sve druge metode, i TCS ima određene nedostatke koji se
moraju uzeti u obzir prilikom svakodnevne kliničke upotrebe i interpretacije rezultata dobijenih na
ovaj način.

Abstract

Transcranial sonography (TCS) is a highly sensitive non-invasive ultrasound method for the detection of early and
specific echogenic changes in the basal ganglia (BG) of patients suffering from some neurodegenerative diseases. TCS
showed substantia nigra hyperechogenicity as a typical echo feature in idiopathic Parkinson’s disease (PD) and lenticular
nuclei hyperechogenicit as a characteristic finding in atypical Parkinsonian syndromes. Discontinuity or hypoechoic
appearance of the raphe is a common finding in patients with unipolar depression or depression associated with certain
neurodegenerative disorders. TCS also shows hyperechoic changes in the basal ganglia in movement disorders associated
with the accumulation of certain metals, such as Wilson's disease (WD), some neurodegenerative entities with metal
accumulation, as well as in certain forms of spinocerebellar ataxia.

TCS is a reliable neuroimaging method for early differential diagnosis and monitoring of patients with neurodegenerative
and psychiatric diseases.

Keywords: basal ganglia echogenicity, neurodegenerative diseases, psychiatric diseases, transcranial parenchymal
sonography

68 DOI: 10.5937/Galmed2306061M