Page 69 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 69
ne mora joj prethoditi erythema migrans . Dva entiteta koja veoma visoku senzitivnost, tj. minimalizuje šansu za lažno
12
su od posebnog značaja, a mogu se javiti u ovoj fazi bolesti negativan rezultat. U ovom kontekstu se najčešće koristi
su lajm karditis i rana neuroborelioza. ELISA (Enzyme-Linked Immunosorbent Assay) . Prisustvo IgM
12
antitijela je relevantno samo unutar prvih mjesec dana od
Lajm karditis predstavlja pankarditis u sklopu lajmske uboda krpelja . Razlog je intrinzički niska specifičnost ovih
14
bolesti i najčešće se manifestuje varijabilnim stepenima antitijela koja vodi velikom broju lažno pozitivnih rezultata,
atrioventrikularnog bloka (zahvatanje sprovodnog sistema te se IgM razmatraju kao dokaz lajmske bolesti samo ako je
srca), mada se mogu javiti i simptomatski perikarditis i/ili još uvijek rano da bi bila sintetisana IgG antitijela, ili je pa-
miokarditis. Lajm karditis je u rijetkim prilikama vremenski cijent ranije bio inficiran B. burgdorferi, a sada se sumnja na
(kauzalnost je upitna) povezan sa smrtnim ishodima, te je u skorašnju reinfekciju 14, 15 . U svakom drugom kontekstu, titar
tom konteksu jedna od najozbiljnijih manifestacija lajmske IgM antitijela se ne smatra dijagnostički značajnim. Drugi
bolesti. stepen testiranja je primjena tzv. potvrdnog testa što je u
Neuroborelioza je naziv za neuropatološke entitete iza- Srbiji Western blot test kojim se detektuju antitijela na ra-
zvane infekcijom B. burgdorferi. U ranoj fazi mogu se javiti zličite antigene B. burgdorferi. Test je visoko specifičan i ima
meningitis, mononeuritis multiplex, kranijalni neuritis i bolni za ideju da odbaci sve pacijente sa lažno pozitivnim skrinig
radikulitis, a najčešće se javlja tzv. Banvortov sindrom (trijas testom 12, 14, 15 .
kranijalnog neuritisa, bolnog radikulitisa i meningitisa) . Reverse blotting, tj. primjena Western blot testa, prije ili
12
Relativno često se viđa i bilateralna paraliza VII kranijalnog simultano sa ELISA testom nije ispitivana metodologija i ne
živca po perifernom tipu . Lajmska bolest je relativno česta, savjetuje se u praksi . Tesitiranje krpelja na B. burgdorferi
12
16
a Belova paraliza relativno rijetka kod djece, te periferna pa- infekciju je nestandardizovana metoda koja nema mjesta
raliza VII kranijalnog živca kod djece mora u kliničaru pobu- u procesu donošenja diferencijalno-dijagnostičkih i tera-
diti sumnju na lajmsku bolest. pijskih odluka. Još jedan razlog za ovaj stav je činjenica da
Kasna lajmska bolest se dijagnostikuje mjesecima ili go- krpelj može biti nezaražen, ali da je pacijenta istovremeno
dinama nakon uboda krpelja. Dominiraju kožne, reumato- ubola nimfa koja je zaražena, a koju pacijent nije primijetio,
loške i neurološke forme bolesti. Praktično patognomonič- te samim tim ista nije ni poslata na analizu. S druge strane,
na kožna manifestacija lajmske bolesti je tzv. acrodermatitis prisustvo B. burgdorferi u krpelju nije garancija da je paci-
chronica atrophicans. Radi se o posljedici hronične infekcije jent zaražen (npr. kada je krpelj kratko parazitirao na paci-
17
kože gdje se mogu vidjeti atrofija, modra diskoloracija ek- jentu) . Imidžing je krajnje nespecifičan za lajmsku bolest,
stenzornih površina distalnih ekstremiteta i testasti otoci na te nije od mnogo koristi osim kao dokaz prisustva miokar-
nadlanicama i dorzumima stopala . Mogu se javiti i promje- ditisa.
13
ne koje su slične morfei (ponekad prethodi inflamacija bez Terapija
skleroze) zbog kojih se još uvijek vodi diskusija na temu B.
burgdorferi kao uzročnika nekih formi morfee . Relativno je Lajmska bolest se uvijek liječi antibioticima zbog poten-
13
čest i mono- ili oligoartritis sa afekcijom perifernog skele- cijala da se prezentuje kao oligosimptomatska hronična in-
ta . Konačno, infekcije nekim evropskim B. burgdorferi (isk- fekcija, a da ipak proizvede ozbiljna i trajnija oštećenja vital-
12
ljučujući B. burgdorferi sensu stricto) mogu, kod malog broja nih organa. Za liječenje lokalizovane bolesti primjenjuju se
pacijenata, dovesti do hroničnog progresivnog encefalo- peroralni doksiciklin, cefuroksim, amoksicilin ili azitromicin.
mijelitisa koji se manifestuje progresivnom paraparezom/ Najviše je ispitivan doksiciklin i sada je jasno da se lijek daje
paraplegijom i kognitivnom deterioracijom. Povremeno se u dozi od 2 puta po 100 mg per os 10 dana. Ranije su savje-
viđa i hronični aksonski poliradikuloneuritis. tovane i kure od po 14 do 21 dan, ali su studije pokazale da
je to nepotrebno. Mogu se davati i standardne doze cefu-
Dijagnoza roksima ili amoksicilina 14 dana ili azitromicin 7 dana kao
15
Dijagnoza lajmske bolesti se postavlja na različite načine alternativni terapijski izbor .
zavisno od faze bolesti. Rana lokalizovana lajmska bolest je Terapija je uglavnom efikasna, mada postoje neke in-
klinička dijagnoza. Serologija je nedovoljno senzitivna u ovoj dicije (iz ogleda na životinjama) da je B. burgdorferi sklona
fazi bolesti, te se serološko testiranje ne preporučuje. Sama perzistiranju nakon izlaganja efikasnim antibioticima. Ovo
bakterija se nekada može kultivisati iz uzorka patološki iz- bi moglo značiti da postoji rizik od relapsa nakon uspješne
mjenjene kože ili se, pak, DNK B. burgdorferi može dokazati terapije, ali tako nešto do sada nikada nije decidno dokaza-
u bioptiranom tkivu, ali su obje metode nedovoljno senzitiv- no in vivo. U najmanju ruku, nije dokazana nikakva pozitiv-
ne, a zametne i relativno skupe . na korelacija između primjena višestrukih kura antibiotika i
12
Rana diseminovana lajmska bolest i kasna lajmska bo- iščezavanja perzistentnih simptoma kod pacijenata sa do-
lest se uglavnom dijagnostikuju (u odgovarajućem klinič- kazanom lajmskom bolešću, a svakako nije dokazna razlika
kom i epidemiološkom kontekstu) sekvencijalnom primje- u relevantnim ishodima liječenja poput kvaliteta života i/ili
15
nom dva testa različitih karakteristika (two tier testing). Prvi smrtnosti . S druge strane, na žalost, jasno su dokumento-
test je praktično skrining test koji je koncipiran tako da ima vani i publikovani prikazi slučajeva kod kojih je neadekvatna
REVIJALNI RADOVI Galenika Medical Journal, 2024; 3(11):65-71. 67

