Page 67 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL

Zaključak

S obzirom na značajan broj predisponirajućih faktora, starenje populacije, porast broja
traumatizovanih i bolesnika sa malignitetom, nalaz plućnog tromboembolizma je sve češći. Mnogi
pacijenti su asimptomatski, neke tromboembolije su subsegmentne, jedan broj pacijenata ne

prihvata bolničko liječenje, zbog čega postoji neophodnost ambulantnog zbrinjavanja PTE. Prema
preporukama Britanskog torakalnog udruženja, na osnovu indeksa težine plućne tromboembolije,
kandidati za ambulantno liječenje su bolesnici sa malim rizikom od 30-dnevne smrtnosti, klase
PESI I i PESI II, bolesnici sa simplifikovanim skorom 0, kao i oni sa Hestia skorom 0. Oba skora
su jednostavna, pogodna za ambulantnu primjenu i imaju visoku osjetljivost za pravilan odabir
pacijenata sa PTE niskog rizika. Ambulantno liječenje podrazumijeva i ambulantno uvođenje
antikoagulantne terapije i liječenje nakon kratke hospitalizacije, odnosno opservacije od 24 h. U

procjeni mogućnosti vanbolničkog liječenja najvažniju ulogu imaju kliničko stanje bolesnika, rizik
od krvarenja, pridružene bolesti i komplijantnost za terapiju. Liječenje podrazumijeva primjenu
više modaliteta, koji uključuju i niskomolekularni heparin, dok se samostalno liječenje direktnim
oralnim antikoagulansima, prije svega apiksabanom ili rivaroksabanom, sprovodi sve češće.
Ambulantni antikoagulantni tretman je bezbjedan, smanjuje mogućnost bolničkih infekcija i troškove
hospitalizacije i omogućava bolji kvalitet života, te ga treba razmotriti kod svih pacijenata koji
ispunjavaju uslove. Ovakav način liječenja zahtijeva posvećenost ljekara i edukaciju pacijenata, kao i
dogovor u vezi sa mogućnosti vanredne kontrole, ukoliko je neophodno. U našoj zemlji i dalje se mali
broj ljekara odlučuje da na ovaj način započne i vodi antikoagulantnu terapiju. Ipak, očekuje se da će

rezultati aktuelnih i budućih istraživanja učvrstiti razloge i preporuke za kućno liječenje i osloboditi
ljekare za širu primjenu ove komforne i isplative terapijske opcije.

Abstract

Due to more common diagnoses of pulmonary thromboembolism in clinical practice, it is necessary to initiate outpatient
treatments. Such a decision is based on the clinical picture, risk factors, risk of bleeding, comorbidities, laboratory
findings, adherence, and social factors. Patients meeting PESI I, PESI II, and sPESI criteria of low mortality risk, as well
as patients with a Hestia score 0, may start receiving outpatient treatment. Even though low-molecular-weight heparin
(LMWH) and direct oral anticoagulants can be administered together, as well as LMWH and oral vitamin K antagonists, the
gold standard is to use only new, direct oral anticoagulants. Outpatient treatment lasts at least 3 months, depending on
several factors, first of all on risk factors reversibility. Doctors still rarely decide to start outpatient treatment of pulmonary
thromboembolism, even though studies show that this kind of treatment is safe, that it reduces the number of unnecessary
hospital admissions and risk of infections, cuts the costs, and enables a better quality of life.

Keywords: pulmonary thromboembolism, Hestia score, outpatient treatment, anticoagulation therapy

Literatura pulmonary embolism of the European Society of Cardiology (ESC). 2019
ESC Guidelines for the diagnosis and management of acute pulmonary
embolism developed in collaboration with the European Respiratory
1. Trobok J. Dijagnostika i liječenje plućne tromboembolije, Monografija, Society (ERS): The Task Force for the diagnosis and management of
Medicinski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2013. acute pulmonary embolism of the European Society of Cardiology (ESC).
Eur Respir J. 2019 Oct 9;54(3):1901647.
2. Omčikus M, Milivojević I. Novi oralni antikoagulansi u prevenciji i
liječenju plućne tromboembolije. Odabrana poglavlja iz pulmologije. 4. van der Wall SJ, Hendriks SV, Huisman MV, Klok FA. Home treatment of
Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2023. acute pulmonary embolism: state of the art in 2018. Curr Opin Pulm
Med. 2018 Sep;24(5):425-31.
3. Konstantinides SV, Meyer G, Becattini C, Bueno H, Geersing GJ, Harjola
VP, et al. The Task Force for the diagnosis and management of acute 5. Stein PD, Matta F, Hughes PG, Hourmouzis ZN, Hourmouzis NP, White

REVIJALNI RADOVI Galenika Medical Journal, 2023; 2(8):61-66. 65