Page 40 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL

vagusa). U nekim slučajevima, uvećane palatinalne tonzile i Empirijsko liječenje postnazalne sekrecije, GERB ili as-
adenoidne vegetacije mogu biti uzrok hroničnog kašlja, te je tme pod pretpostavkom da su razlog hroničnog kašlja, kod
hirurško liječenje (tonzilektomija/adenoidektomija) metod djece se ne preporučuje. Prema CHEST protokolu kod dje-
izbora u liječenju ovih pacijenata. ce kod koje hronični kašalj nije povezan sa provocirajućim
faktorima (npr. hranjenje djeteta) ili drugim pridruženim
Inicijalna dijagnostika hroničnog kašlja kod djece prema stanjima, liječenje treba započeti dvonedjeljnom turom
smjernicama CHEST protokola treba da obuhvati radiografi- antibiotika usmjerenim na najčešće bakterije koje izazivaju
ju pluća i spirometrijsko ispitivanje, ukoliko to uzrast djeteta respiratorne infekcije kod djece (Streptococcus pneumoniae,
dozvoljava. Kod sumnje na astmu kod djece starosti 6 do Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis). Ukoliko na-
14 godina indikovan je bronhoprovokacijski test. Dodatna kon ove terapije dođe do rezolucije simptoma ovo ujedno
dijagnostika (kožni prick test, Mantuova proba, fleksibilna predstavlja i dijagnostičku potvrdu protrahovanog bakterij-
fiberoptička bronhoskopija, CT grudnog koša, ispitivanje skog bronhitisa. Ukoliko ne dođe do prestanka kašlja indi-
imunološke kompetentnosti djeteta i sl.) ne sprovode se ru- kovan je produžetak terapije još dvije nedjelje. Perzistiranje
tinski, a indikovani su u selektovanim slučajevima ukoliko za kašlja ili udruženost sa provocirajućim faktorima predstavlja
to postoje jasne indikacije. indikaciju za dalja ispitivanja.

Zaključak

Hronični kašalj može biti simptom niza oboljenja. Diferencijalno dijagnostički, kod odraslih
najčešće u obzir dolaze astma, hronična opstruktivna bolest pluća, bronhiektazije, intersticijalna
bolest pluća, maligna bolest pluća, neastmatični eozinofilni bronhitis, GERB i sindrom kašlja
gornjih respiratornih puteva. U izvjesnim slučajevima etiološki uzročnik se ne može utvrditi kada

govorimo o nerazjašnjenom (idiopatskom) hroničnom kašlju. Kada liječenje etiološkog faktora ne
daje zadovoljavajuće rezultate ili se radi o idiopatskom kašlju, liječenje je usmjereno na primjenu
neuromodulatorne terapije (medikamentozna/blok gornjeg laringealnog nerva) i tehnika disanja i
produkcije glasa.

Abstract

A cough that lasts for more than 8 weeks in adults (those older than 15 years) and more than 4 weeks in children is
considered chronic and poses a significant health problem, as it can lead to feelings of fatigue, sleep disturbances,
hoarseness, disruption of daily activities, vomiting, and often in women, even incontinence. The differential diagnosis of
chronic cough in adults and children has its specificities. In certain cases, the etiological factor remains unknown when
referring to unexplained (idiopathic) chronic cough. This paper presents the results of a systematic review of publications
in medical databases (PubMed) and guidelines from the European Respiratory Society (ERS) and the American College of
Chest Physicians (CHEST), related to the diagnosis and treatment of chronic cough. Diagnostic investigations should be
focused on the most common causes of chronic cough. In adults, these include asthma, chronic obstructive pulmonary
disease, bronchiectasis, interstitial lung disease, lung malignancy, non-asthmatic eosinophilic bronchitis, gastroesophageal
reflux disease, and upper airway cough syndrome. In children, the most common causes of chronic cough are asthma,
protracted bacterial bronchitis, cystic fibrosis, primary ciliary dyskinesia, bronchiectasis, tracheobronchomalacia, pertussis,
habitual (psychogenic) cough, and foreign body aspiration.

The treatment primarily involves excluding medications that might have chronic cough as an adverse effect. Therapy is
directed toward treating the underlying cause of chronic cough. If the cough persists despite treatment (refractory cough)
or if it's idiopathic, neuromodulatory medications are employed (opioids, gamma-aminobutyric acid analogs, tricyclic
antidepressants). Therapeutic options also include breathing and vocal techniques, superior laryngeal nerve blocks, and
vocal cord medialization injections. Drugs directly inhibiting sensory receptors (P2X3, TRPV-1, and NK-1 inhibitors) are
currently under clinical trial investigation. The use of validated tests is crucial for assessing therapeutic effectiveness.

38 DOI: 10.5937/Galmed2307034S