Page 90 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 90

Th1 i Th2 ćelijama i inhibicija proliferacije B ćelija; svi nave-  nedostatka vitamina D na učestalost recidiva Grejvsove bo-
          deni procesi uključeni su u nastanak Grejvsove bolesti 30  lesti, ali je izvjesno da su pacijenti sa adekvatnim nivoom vi-
                                                             tamina D (postignutog suplementacijom) imali duže vrijeme
             Prema nalazima većine dostupnih istraživanja, Hašimo-  prije recidiva . Prva opcija liječenja kod pacijenata sa Grejv-
                                                                        36
          tov tiroiditis je povezan sa nižim nivoom vitamina D. Kod pa-  sovom bolešću su antitireoidni lijekovi, sa stabilnom remisi-
          cijenata sa Grejvsovom bolešću nivo vitamina D je još niži, a   jom tokom dugog praćenja kod oko polovine pacijenata .
                                                                                                           37
          postoji i inverzna korelacija između antitijela na štitastu žli-  Ali, kada ovaj pristup ne postigne stabilan eutireoidni sta-
          jezdu i nivoa vitamina D . U studiji Yasuda T i sar. na uzorku   tus, treba razmotriti radikalniji pristup liječenju, kao što je
                             31
          pacijenata sa Grejvsovom bolešću volumen štitaste žlijezde   ablacija radiojodom ili tiroidektomija . Jedan od nezavisnih
                                                                                           38
          mjeren ultrazvukom, imao je negativnu korelaciju sa nivo-  faktora rizika za neuspjeh liječenja radioaktivnim jodom kod
          om vitamina D . U istoj studiji nije utvrđeno postojanje ko-  pacijenata sa Grejvsovom bolešću bio je veoma nizak nivo
                      32
          relacije između funkcije štitaste žlijezde i nivoa vitamina D.   vitamina D, manji od 20 ng/mL .
                                                                                      39
          Slično kao kod Hašimotovog tiroiditisa, svako povećanje ni-
          voa 25(OH)D u serumu za 5 nmol/L smanjuje rizik od Grejv-  Poslije  hirurškog  liječenja  Grejvsove  bolesti,  postope-
          sove bolesti za 1,55 puta . Takođe, Zhang i saradnici su u   rativna  hipokalcemija  je  jedan  od  glavnih  problema.  Uče-
                              16
          svojoj studiji iz 2015. godine pokazali da je kod pacijenata sa   stalost  hipokalcemije  poslije  tiroidektomije  kod  Grejvsove
          Grejvsovom bolešću niži nivo vitamina D povezan sa višim   bolesti je veća nego kod drugih benignih bolesti, zbog spe-
          nivoom TRAB . Svi ovi nalazi sugerišu da nedostatak vita-  cifičnog uzroka: visoka vaskularizacija štitaste žlijezde kod
                     33
          mina D treba uzeti kao jedan od faktora rizika za nastanak   Grejvsove bolesti otežava hirurzima identifikaciju i očuvanje
          Grejvsove bolesti.                                 paratiroidnih žlijezda; zbog produžene hipertireoze smanje-
                                                             na je gustina kostiju i nakon tiroidektomije često se javlja
             Čini se da vitamin D nema ulogu samo u nastanku Grejv-  sindrom „gladnih kostiju” . Između ostalih faktora, nedo-
                                                                                  38
          sove bolesti, već i u njenoj remisiji i recidivu. Japanska stu-  statak vitamina D identifikovan je kao jedan od razloga za
          dijska grupa pokazala je da je nivo vitamina D bio značajno   prolazni  i  trajni  hipoparatireoidizam 40,  41 . Prema sistemat-
          niži kod pacijenata sa Grejvsovom bolešću bez remisije, u   skom  pregledu,  upotreba  preoperativne  i  postoperativne
          poređenju sa pacijentima sa stabilnom remisijom i kontrol-  suplementacije  vitaminom  D  može  smanjiti  laboratorijsku
          nom grupom zdravih . Visoko statistički značajna korelacija   i  kliničku  hipokalcemiju  nakon  tiroidektomije,  kako  kod
                           34
          niskog nivoa vitamina D sa recidivom Grejvsove bolesti odr-  Grejvsove bolesti, tako i kod drugih benignih i malignih bo-
          žava se godinu dana nakon ukidanja antitiroidnih lijekova .   lesti štitaste žlijezde .
                                                        35
                                                                             41
          Druge  studije  nisu  pronašle  tako  čvrste  dokaze  o  uticaju


          Zaključak

          Pored nekih nedosljednosti u pogledu podataka u dostupnoj literaturi, većina njih implicira da

          postoji povezanost između niskog nivoa vitamina D i povećanog rizika od razvoja autoimunih bolesti
          štitaste žlijezde. Uticaj nedostatka vitamina D je vjerovatno mali, ali ipak značajan, u patogenezi
          autoimunih bolesti, i to samo kada su prisutni drugi faktori koji tome doprinose. Takođe, izvjesno je
          da suplementacija vitaminom D kod pacijenata sa Hašimotovim tiroiditisom i Grejvsovom bolešću
          može poboljšati liječenje. Prevencija autoimunih bolesti suplementacijom vitamina D nije proučavana
          i treba sprovesti dalja klinička ispitivanja.






          Abstract

          Besides a significant role in homeostasis of calcium and bone growth, in the past few decades, it has been shown that
          vitamin D has an important role in autoimmune diseases, such as thyroid autoimmune diseases. Vitamin D deficiency has
          been associated with Hashimoto’s thyroiditis and Graves’ disease. Low vitamin D levels are related to the greater risk of the
          development of Hashimoto’s thyroiditis and Graves’ disease, the higher titer of thyroid antibodies, and also influence its
          treatment, with beneficial effects of introducing supplementation of vitamin D. The awareness of the importance of vitamin
          D levels in thyroid diseases can modify the strategy in the treatment of these patients.


          Keywords: thyroid gland, Hashimoto’s thyroiditis, Graves’ disease, vitamin D


          88     DOI: 10.5937/Galmed2305087J
   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95