Page 70 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 70

Resorbovani  molekuli  glukoze  i  galaktoze  portnim  kr-  vnosti čini morfološko oštećenje sluznice tankog crijeva 11, 15,
          votokom  dospjevaju  u  jetru,  gdje  se  uključuju  u  različite   16, 33 . Urođeni nedostatak laktazne aktivnosti je izuzetno ri-
          fiziološke procese. Dio glukoze se koristi za obnovu gliko-  jedak autozomno-recesivni poremećaj uzrokovan defektom
          gena i druge metaboličke potrebe jetre, dok ostatak odlazi   strukturnog gena za laktazu (2q21.3) . Manifestuje se pro-
                                                                                           19
          u ostala tkiva, gdje se kataboliše ili konvertuje u glikogen   fuznom osmotskom vodenom dijarejom praćenom hiperna-
          i masti .  Procesima  fosforilizacije,  transfera  na  uridin-di-  trijemijskom dehidracijom, metaboličkom acidozom i mete-
                27
          fosfat i epimerizacije, koji se obavljaju u jetri pod dejstvom   orizmom nakon prvih obroka majčinog mlijeka ili mliječne
          galaktokinaze,  galaktoza-1-fosfat  uridiltransferaze  i  uridin   formule sa laktozom 11, 33, 44 . Ukoliko se blagovremeno ne pre-
          difosfat  galaktoza-4-epimeraze,  galaktoza  se  uključuje  u   pozna, komplikuje se teškom hipernatrijemijskom dehidra-
          glukozni metabolički put, tj. u glikolizu ili glikogenezu 27, 28 .   cijom, metaboličkom acidozom i gubitkom tjelesne težine 11,
          Pošto galaktokinaza nema afinitet za β-D-galaktozu, uslov   33, 44 . Identična klinička prezentacija karakteriše kongenital-
          za  započinjanje  navedenih  reakcija  je  njena  konverzija  u   nu glukoza-galaktoza malapsorpciju, mikroviloznu bolest i
          α-D-galaktozu, koju katalizuje galaktoza mutarotaza (aldoza   urođenu  intestinalnu  displaziju  (tufting enteropathy),  te  ih
          1-epimeraza) 29, 30 .                              diferencijalno-dijagnostički  treba  imati  u  vidu .  Razvojni
                                                                                                    11
                                                             enzimski deficit predstavlja prolaznu pojavu, koja se u sklo-
             Zbog visokog nutritivnog kvaliteta, mlijeko i mliječni pro-  pu opšte nezrelosti sreće kod novorođenčadi rođene prije
          izvodi predstavljaju važan dio ishrane savremenog čovjeka,   34-35. gestacijske nedjelje 11, 15, 33 . Međutim, daleko najčešći
          ali i čest uzrok različitih tegoba nakon konzumiranja 9, 31-33 .   oblici intolerancije laktoze se javljaju usljed kasnijeg gubit-
          Iako alergija na proteine mlijeka nije rijetka, posebno kod   ka laktazne aktivnosti. Tu se  iz dva jaju  dva  kli nič ka  en ti te ta.
          odojčadi i male djece, najčešći uzrok negativne reakcije na   Pr vi  je  nasljedne,  auto zomno- re ce siv ne  pri ro de,  tj. rezultat
          ovu vrstu hrane je gastrointestinalna intolerancija laktoze 34,   spontanog ga še nja  laktazne ekspresije. Drugi je posljedica
          35 . Drugi poremećaji tolerancije mlijeka, kao što su defekti   oboljenja tankog crijeva. Nasljedni  ob lik na knad nog gu bit-
          beta-oksidacije masnih kiselina i transfera galaktoze u glu-  ka   lak ta zne   ak tiv no sti,   tzv.  adult na  ili  ra sna  hipo lak ta zi ja,
          kozu, izuzetno su retki 36-39 . U ovom članku dat je kratak sve-    na sta je  poslije  prve godine, pre te žno  sa  na vr še nih  2-6 go di-
          obuhvatan pregled gastrointestinalne intolerancije laktoze,   na  i  tra je do život no 41, 43, 45 .   Uče sta lost  ovog  po re me ća ja  kod
          kako sa aspekta etiopatogeneze, tako i kliničkih manifesta-  oso ba  bijele ra se iznosi  2 -50%,  a  kod  pri pad ni ka  osta lih ra sa
          cija, dijagnostike i terapije.                     50 -100%,  što  ga  či ni  naj če šćim  ob li kom  ne pod no še nja  lak-
                                                             toze 19, 40, 45 . Gubitak aktivnosti laktaze kod odraslih je izvorno
                                                             svojstvo svih sisara, uključujući 70-75% ljudske populacije, a
          Klinički oblici gastrointestinalne                 regulisan je MCM6 (Minichromosome maintenance complex
          intolerancije laktoze                              component 6, MCM6) genom, koji se nalazi uzvodno od LPH
                                                             gena 16, 19, 43, 45 .  Nakon prirodno programiranog perioda do-
             Gastrointestinalna  intolerancija  laktoze  je  najčešći  po-
          remećaj indukovan hranom 40, 41 . Glavni uzrok je deficit lak-  jenja, koji zavisi od vrste sisara, pod uticajem MCM6 gena
          tazne  aktivnosti  (hipolaktazija),  a  izuzetno  rijetko  malap-  kod  potomaka,  za  sada  nedovoljno  jasnim  mehanizmom,
                                                                                                11, 19, 45
          sorpcija glukoze i galaktoze. Etiološki gledano, poremećaji   dolazi do transkripcione blokade LFH gena  . Pošto su-
          tolerancije laktoze i njenih monomera mogu biti primarni,   presija LPH gena ne pogađa sve enterocite, ove osobe zadr-
                                                                                                          19, 45,
          tj. genski determinisani i sekundarni, koji se javljaju u sklo-  žavaju oko 10% neonatalnog nivoa laktazne aktivnosti
                                                             46
          pu oboljenja tankog crijeva. Primarni poremećaji su trajnog   . Suprotno ovome, kod osoba sa perzistentnom laktaznom
          karaktera, dok se sekundarni povlače sa oporavkom sluzni-  aktivnošću, koja predstavlja autozomno dominantno svoj-
          ce tankog crijeva. Sem navedenih, postoji i razvojni deficit   stvo, ova blokada izostaje, što rezultira trajnom ekspresijom
                                                                                               11, 19
          laktazne aktivnosti, koji se viđa kao prolazna pojava kod pre-  laktaze i optimalnom tolerancijom laktoze  . Smatra se da
          terminskog novorođenčeta.                          početak ekspanzije ovog genotipa, primarno u dijelu ljudske
                                                             populacije čija je egzistencija bitno zavisila od mlijeka dru-
                                                             gih sisara, datira od prije oko 10.000 godina, tj. od vremena
          Laktaza deficitna intolerancija laktoze            kad je čovjek počeo da pripitomljava životinje i gaji žitarice i
                                                             druge biljke 47-49 . Postoji više nezavisno nastalih genskih va-
             Prema etiologiji, laktaza deficitni poremećaji toleranci-  rijanti koje rezultiraju perzistentnom laktaznom aktivnošću.
          je laktoze se diferenciraju u četiri klinička oblika: kongeni-  Dominantni  perzistentni  genotip  laktaze  među  evropskim
          talni  (hereditarni),  razvojni,  adultni  (rasni)  i  sekundarni .   narodima  je  -13910:C>T,  a  na  Bliskom  istoku  i  u  Africi,  u
                                                        42
          Kongenitalni  i  razvojni  oblici  intolerancije  se  ispoljavaju   zavisnosti od regiona, genotipovi -14010:G>C, -13915:T>G,
          neposredno po rođenju, tj. nakon prvog mliječnog obroka,   -13907:C>G,  -14009:T>G  i  -13913:T>C 19,  45,  46 .  Simptomatski
          bilo majčinog ili mliječne formule sa laktozom 16, 42 . Urođeni   gubitak laktazne aktivnosti uzrokovan oboljenjima tankog
          i adultni deficit laktazne aktivnosti predstavljaju izolovane   crijeva iščezava sa oporavkom sluznice i znatno je rjeđi u
          poremećaje,  dok  su  razvojni  i  sekundarni  često  udruže-  odnosu na adultnu hipolaktaziju 11, 15, 16 . Pretežno se viđa u
          ni sa drugim pokazateljima intestinalne disfunkcije 33, 43 .   uzrastu odojčeta i malog djeteta, i rijetko traje duže 2-3 ne-
          Takođe, za razliku od urođenog, razvojnog i adultnog obli-  djelje . Najčešći uzroci ovog tipa intolerancije laktoze su ro-
                                                                  50
          ka poremećaja, osnovu sekundarnog gubitka laktazne akti-   tavirusni gastroenteritis, crijevna đardijaza, celijačna bolest


          68     DOI: 10.5937/Galmed2410068R
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75