Page 89 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 89

(gradus 2a), djelimična vizualizacija glasnih žica, gdje pred-  2015. godine . THRIVE je metoda transnazalne insuflacije
                                                                          25
            nje  dvije  trećine  glasnica  nisu  vidljive,  već  samo  vokalni   ovlaženog kiseonika sa visokim protokom. Patel je u svojoj
            procesusi aritenoidnih hrskavica (gradus 2b), glasne žice se   studiji (na 25 pacijenata) pokazao da 10-minutna primjena
            uopšte ne vide već samo epiglotis (gradus 3), epiglotis se ne   kiseonika aplikovanog na ovaj način (sa protokom od 70 L/
            vidi, već samo baza jezika (gradus 4). Kod Komak-Lihenovih   min) omogućuje bezbjedan period apneje u trajanju od čak
            gradacija, gradus 3 je podijeljen na 3a (kompletna vizualiza-  14 minuta, pri čemu ni jedan pacijent nije imao desaturaciju
            cija epiglotisa) i 3b (djelimična vizualizacija epiglotisa), što je   ispod 90% . Kasnije studije drugih autora su pokazale da se
                                                                        25
            praktično jedina razlika između ova dva skora 21, 22 . Ono što   mogu primjenjivati i veći protoci (i tokom dužeg vremena) i
            je novo (i dobro) u odnosu na prethodne i druge preporuke,   da bezbjedna apneja može trajati i znatno duže (kod djece
            jeste da se prilikom procjene rizika, posebna pažnja posve-  15-30 minuta, kod odraslih 45-60 minuta) . Ova metoda je
                                                                                                 26
            ćuje procjeni rizika od aspiracije.                 našla svoju primjenu posebno u otorinolaringologiji, prili-
                                                                kom  ekstirpacije  stranog  tijela  iz  disajnog  puta  rigidnom
               Kada  je  u  pitanju  oprema  za  uspostavljanje  disajnog   bronhoskopijom.
            puta i disanja, nove ASA smjernice daju posebne preporuke
            za opremu u operacionoj sali (ili na drugim lokacijama gdje
            se izvodi anestezija) i preporuke za portabilnu opremu (u   Strategije i algoritmi za otežan disajni put
            hitnim prijemima, u transportu i na terenu). U operacionoj
            sali poželjno je imati na raspologanju sljedeću opremu: sa-  Preporučene strategije za rješavanje otežanog disajnog
            mošireće balone i maske za lice, laringoskope i špatule razli-  puta se razlikuju u odnosu na to da li je otežan disajni put
                                                                                      27
            čitih tipova, pomoćna sredstva (introdjuseri, bužije, stileti),   anticipiran (očekivan) ili ne . Strategije takođe zavise i od
            orofaringealne i nazofaringealne tubuse - „erveji“ (air-way),   sljedećih procjena: 1) procijenjeno da pacijent može biti ade-
            endotrahealne tubuse i laringealne maske različitih tipova,   kvatno ventiliran, ali težak za intubaciju; 2) procijenjeno da
            aspiracione  katetere,  kiseoničke  maske  i  nazalne  katete-  pacijent ne može biti lako ventiliran niti lako intubiran i 3)
            re za O  (sve navedeno u različitim veličinama), a takođe i:   procijenjeno da će biti otežano hitno invazivno uspostavlja-
                  2
            standardni EKG monitor i kapnografija, lijekovi za anesteziju   nje disajnog puta. Procjena rizika sprovodi se pomoću stan-
            i reanimaciju, oprema za hitan invazivni pristup traheji, vi-  dardnih testova „pored postelje pacijenta“ 28, 29 , a po potrebi
            deolaringoskopi (i odgovarajući stileti). Portabilna oprema   i naprijed pomenutim dodatnim dijagnostičkim metodama.
            za otežan disajni put uključuje: 1) opremu za alternativnu
            ventilaciju  (erveji  oralni  i  nazalni,  nazalne  kanile,  SAD);  2)   Ako je izvjesno (ili suspektno) da će disajni put biti ote-
            opremu za alternativnu intubaciju (tubusi različitih veličina,   žan, potrebno je: osigurati da je prisutna (ili momentalno
            uključujući mikrolaringealni tubus, introdjusere, intubacio-  dostupna) iskusna osoba koja može da pomogne u rješava-
            no SAD, videolaringoskop sa odgovarajućim stiletom, flek-  nju disajnog puta, informisati pacijenta (ili osobu odgovor-
            sibilni intubacioni bronhoskop, intubacioni video-stilet); 3)   nu za njega) da postoji specifičan (visok) rizik i koje će pro-
            opremu za invazivno rješavanje disajnog puta (i za džet-ven-  cedure biti primijenjene za rješavanje teškog disajnog puta,
            tilaciju) i 4) ostalu opremu (zamjenski kateteri različitih ve-  prikladno pozicionirati pacijenta, administrirati kiseonik pri-
            ličina, detektori end-ekspiratornog CO , verzije lokalno pri-  je početka uspostavljanja disajnog puta i nastaviti isporuku
                                           2
            hvaćenog algoritma za disajni put). Predložena oprema se   O  tokom čitavog postupka obezbjeđivanja disajnog puta,
                                                                 2
                                                                                   5
            ne razlikuje bitno od prijedloga drugih udruženja 23, 24 .  uključujući i ekstubaciju .
               Preoksigenacija (koja podrazumijeva udisanje 100% ki-  Trahealna intubacija se može izvesti u budnom stanju,
            seonika 3-5 minuta prije intubacije traheje) i obezbjeđivanje   u  anesteziji  ili  kombinacijom  ove  dvije  metode.  Intubacija
            kontinuirane  oksigenacije  tokom  trajanja  procesa  uspo-  budnog pacijenta se preporučuje u slučajevima kada je isto-
            stavljanja disajnog puta je nešto na čemu se jako mnogo   vremeno prisutan visok rizik od otežane ventilacije maskom
            insistira u novim ASA preporukama, jer se time omoguću-  za lice, otežane laringoskopije, otežane intubacije, aspiracije
            je bezbjedan period apneje tokom plasiranja endotraheal-  i nagle desaturacije. Međutim, odluka o intubaciji u budnom
            nog tubusa ili supraglotičkih sredstava. Istini za volju, to je   stanju može se donijeti i na osnovu prisustva samo jednog
            bazična činjenica, koja je poznata svim ljekarima, pa i nije   od navedenih pet rizika, ukoliko je veoma visok 11, 30 . Za pri-
            neophodno preporučivati nešto što je opštepoznato. Ipak,   mjenu anestezije tokom rješavanja anticipirano teškog di-
            fakat je da nekada ljekari, u prevelikoj želji da što prije us-  sajnog puta, možemo se odlučiti ako je ventilacija maskom
            postave disajni put (što nekada nije ni malo lako), zaborave   zadovoljavajuća.  Međutim,  primjena  mišićnih  relaksanata
            da je neophodno između svakog pokušaja plasiranja tubu-  (Muscle relaxants, MR) za olakšavanje intubacije i dalje ostaje
            sa/LMA (a poželjno je i tokom samog pokušaja) ventilirati i   velika dilema, jer nema dovoljno dokaza u literaturi o bene-
            oksigenirati bolesnika, bilo pomoću maske za lice ili nekom   fitu primjene MR, pa je i novim ASA smjernicama ostavljeno
            od  metoda  apneične  oksigenacije.  U  tom  pogledu,  novim   da je odluka na ljekaru koji rješava otežan disajni put.
            ASA  preporukama,  predlaže  se  i  afirmiše  jedna  relativno   Pomoćni manevri prilikom intubacije traheje se i u ovim
            nova  metoda  apneične  oksigenacije,  THRIVE  (Transnasal   smjernicama  preporučuju,  mada  u  literaturi  ne  samo  da
            Humidified Rapid-Insufflation Ventilatory Exchange) metoda,   nema čvrstih dokaza da je primjena ovih manevara korisna,
            koju je promovisao Patel i prvi put objavio članak o tome


            SMJERNICE I PREPORUKE                                             Galenika Medical Journal, 2023; 2(6):84-90.  87
   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94