Page 73 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL

Biomarkeri za AD u eri novih agencija u SAD ili u Evropi (EMA), istraživanja AD su ponovo
terapija koje modifikuju bolest oživjela. Imperativ je da se zdravstveni sistemi širom svije-
ta pripreme za terapije koje modifikuju prirodni tok bolesti.
Rezultati nedavnih kliničkih ispitivanja sugerišu da ukla- Biomarkeri za AD će biti od suštinskog značaja za ovaj pro-
njanje cerebralnih Aβ plakova terapijom zasnovanom na ces, kao i poboljšana interpretacija rezultata biomarkera,
antitijelima može, eventualno, da uspori stvaranje neurofi- uzimajući u obzir potencijalna upozorenja o kojima se dis-
brilarnih klubadi i da uspori kognitivni pad u AD . Iako je još kutovalo u ovom radu.
42
nepoznato da li će ova terapija biti odobrena od regulatornih

Zaključak

Relativno je lako zamisliti testiranje na Aβ i tau patologiju koristeći odnos Aβ42/Aβ40 u plazmi i
p-tau u plazmi kao alate za skrining. Razlika u odnosu Aβ42/Aβ40 u plazmi Aβ-pozitivnih i negativnih
pojedinaca prilično je skromna (smanjenje od 14-20% prati povećanje koncentracije p-tau u plazmi

oko 3 puta). To ukazuje na veoma visoku dijagnostičku tačnost ovih alata za dijagnostiku AD (85-
95%), što sugeriše da bi se plazma p-tau mogla koristiti kao skrining test u krvi i u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti. Pozitivni pacijenti bi se zatim mogli uputiti u specijalizovane klinike za praćenje,
kako bi bili detaljnije pregledani, podvrgnuti amiloidnom PET imidžingu (gdje je to dostupno) i
započeti liječenje anti beta amiloidnim antitijelima. P-tau u plazmi (koji predstavlja neuronsku
reakciju na Aβ) i nivoi NfL (koji predstavlja neurodegeneraciju) mogu se pratiti tokom terapije (npr.
pri svakoj infuziji antitijela ili svakog trećeg mjeseca), praćeno amiloidnim PET skeniranjem na
godinu dana. Ponovljeni MRI će u početku biti potrebni za praćenje mogućih nuspojava povezanih sa
amiloidom (Amyloid-Related Imaging Abnormalities, ARIA), ali će u budućnosti povećanje koncentracije

NfL u plazmi vjerovatno zamijeniti MRI za otkrivanje klinički relevantne ARIA. Pacijent bi tada bio
liječen dok amiloidni PET ne bude negativan ili dok se koncentracija p-tau u plazmi ne normalizuje.
Nakon tretmana, pacijent se može pratiti godišnjim mjerenjem p-tau u plazmi, kako bi se procijenila
potreba za dodatnom terapijom. Кako se razvijaju dodatne terapije, na primjer, modulatori mikroglije
ili tretmani koji poboljšavaju sinaptičku funkciju, očekuje se da će biomarkeri povezani sa ovim
procesima olakšati praćenje efikasnosti terapije. Imajući u vidu potencijalne prepreke koje mogu
ometati pristup terapiji AD i potrebu da se prošire mogućnosti liječenja izvan specijalizovanih

centara, biomarkeri iz krvi i CSF pružaju atraktivnu opciju za skrining i rano otkrivanje AD i praćenje
efikasnosti liječenja. Ovaj pristup bi mogao biti scenario koji se može testirati u vezi sa načinom na
koji bi predstojeća klinička ispitivanja mogla da se osmisle, a i kako bi tretmani koji su potvrđeni
kao uspješni u liječenju AD mogli da se primjenjuju u svakodnevnoj kliničkoj praksi, uz podršku
biomarkera.

Abstract

In preparation for the approval of new therapies for Alzheimer's disease (AD), a key step is the selection, validation
and application of screening tests for disease detection and treatment monitoring. Biomarkers for AD have
significantly advanced the field in several ways and hold promise for early diagnosis, determination of pathology, and
measurement of response to treatment. The classic pathophysiological features of AD (beta-amyloid Aβ (A), tau (T) and
neurodegeneration (N) can be determined in the cerebrospinal fluid (CSF), but their presence can also be demonstrated
by different imaging techniques such as Positron Emission Tomography (PET), either with an amyloid marker or with tau-
ligand as the gold standards of amyloid and tau pathology, in trials in clinical practice. Currently, there are no widely

REVIJALNI RADOVI Galenika Medical Journal, 2023; 2(5):67-73. 71