Page 69 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 69

SAVREMENA DIJAGNOZA ALCHAJMEROVE

                BOLESTI - ZNAČAJ RAZLIČITIH BIOMARKERA


                CONTEMPORARY DIAGNOSIS OF ALZHEIMER'S DISEASE

                - IMPORTANCE OF DIFFERENT BIOMARKERS


            Elka Stefanova 1, 2

            1  Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija  istraživanja. Ovo je posebno važno kod
            2  Klinika za neurologiju, Univerzitetski klinički centar Srbije, Beograd,   nedementnih pacijenata s kognitivnim
            Srbija                                                   tegobama.

            Korespondencija sa autorom:                              Ključne riječi: Alchajmerova bolest, biomarkeri,
                                                                     klinička dijagnoza
               Prof. dr Elka Stefanova

               Klinika za neurologiju, Univerzitetski klinički centar Srbije,
               Pasterova 2, Beograd, Srbija
                                                                Uvod
               elka.stefanova@med.bg.ac.rs
                                                                  Alchajmerova bolest (AD) je sporo progresivno neurode-
                                                                generativno oboljenje za koje nažalost trenutno ne postoji
                                                                efikasan tretman koji bi mogao promijeniti tok bolesti. Pro-
            Sažetak                                             cjenjuje se da oko 50 miliona ljudi u svijetu ima demenciju;
                                                                većina njih ima AD. Povrh toga, trenutno nepoznat broj po-
            U pripremi za odobrenje novih terapija u Alchajmerovoj   jedinaca  ima  presimptomatsku  patologiju,  što  predstavlja
            bolesti (Alzheimer's Disease, AD) ključni korak predstavlja   dodatnu populaciju pojedinaca koji mogu imati koristi od
            izbor, validacija i primjena skrining testova za otkrivanje   liječenja novim terapijama koje modifikuju tok bolesti. Кri-
            bolesti i praćenje liječenja. Biomarkeri za AD su značajno   tična komponenta pripreme za odobrenje novih tretmana
            unaprijedili ovu oblast, omogućavajući ranu dijagnozu,   je izbor, validacija i primjena skrining testova za otkrivanje
            određivanje patologije i mjerenje odgovora na liječenje.   bolesti i praćenje liječenja.
            Кlasična patofiziološka objeležja AD - beta amiloid Aβ   Smatra se da inicijalno, decenijama prije kliničkog počet-
            (A), tau (t) i neurodegeneracija (Neurodegeneration, ND)   ka, dolazi do akumulacije beta amiloida (Aβ) dužeg lanca od
            mogu se određivati iz cerebrospinalne tečnosti (Cerebro-  42 aminokiseline u ekstracelularnim neuritičkim plakovima
                                                                       1
            Spinal Fluid, CSF), ali se njihovo prisustvo može utvrditi   u mozgu . Studije sa biomarkerima sugerišu da akumulaciju
            i različitim tehnikama snimanja, poput pozitronske   Aβ prati i sinaptička disfunkcija. Dalje, dolazi do povećane
            emisione tomografije (PET), sa amiloidnim obeleživačem   fosforilacije i produkcije tau (Phospho-tau, p-tau i Total Tau,
                                                                t-tau), aksonskog proteina koji je visoko eksprimiran u kor-
            ili sa tauligandom kao zlatnim standardima amiloidne   tikalnim neuronima, vezuje se za mikrotubule i dovodi do
            i tau patologije. Trenutno ne postoje široko prihvaćeni   produkcije  intraneuronskih  neurofibrilarnih  klubadi .  Ova-
                                                                                                          2
            testovi za neuroinflamaciju, astrocitnu ili mikroglijalnu   kav disfunkcionalni tau protein dovodi do neurodegenera-
            aktivaciju u AD koji se rade iz krvi. Metode koje se   cija i na kraju do kliničkog ispoljavanja AD, sa kognitivnim i
            primjenjuju su invazivne i/ili veoma skupe, pa se   bihejvioralnim simptomima koji se pogoršavaju kako bolest
            ulažu veliki napori da se pronađu manje invazivne i   napreduje .  Ovakav  scenario,  tzv.  amiloidna  hipoteza  (ka-
                                                                        3
            pristupačnije procedure za određivanje osnovnih i   skada), je u velikoj mjeri potvrđena kod familijarnih oblika
            specifičnih biomarkera. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti,   bolesti koje su uzrokovane monogenetskim mutacijama u
            dijagnostički algoritmi zasnovani na upotrebi biomarkera   genima koji kodiraju proteine vezane za beta amiloidni me-
                                                                tabolizam .
                                                                        4
            iz krvi mogli bi poboljšati tačnost kliničke dijagnostike AD
            demencije, što bi pozitivno uticalo na buduće liječenje   U sporadičnoj AD, koja je češći oblik bolesti, izgleda da
            i zbrinjavanje osoba sa kognitivnim problemima. Da bi   dolazi do složenije interakcije između Aβ agregata, vasku-
            se procijenilo šta je optimalna kombinacija plazminih   larnih promjena, mikroglijalne i astrocitne aktivacije, drugih
            biomarkera i drugih pristupačnih procedura, kao što   kopatologija (npr. intraćelijski α-sinuklein i TDP-43 inkluzije).
                                                                Ne  može  se  zanemariti  ni  uticaj  genetskog  polimorfizma
            su na primjer MRI i kognitivni testovi za dalji razvoj   u genu za apolipoprotein E [APOE] - podvarijanta APOE 4
            prediktivnih algoritama, potrebna su dodatna        koji je samo faktor podložnosti za razvoj AD. Nije poznato



            REVIJALNI RADOVI                                                  Galenika Medical Journal, 2023; 2(5):67-73.  67
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74